Integracija – učenici s motoričkim teškoćama

Prije devet godina prvi put sam se u svome radu susrela s učenicima s motoričkim teškoćama. Tada je u moju školu primljeno 6 učenika s motoričkim teškoćama, a većina njih je bila u kolicima. Nismo imali prilagođen prilaz, dizalo, defektologa…No, imali smo ono najbitnije, učitelje koji su bez imalo ustručavanja bili spremni prihvatiti učenike i integrirati ih u redovnu nastavu. S mnogim školama tada to na žalost nije bio slučaj. Zablude, predrasude i izgovori su ono na što su roditelji djece s motoričkim teškoćama često nailazili.
Krenuli smo zajedno, hrabro. Još i danas se živo sjećam mog prvog susreta s moja dva učenika s teškoćama koji su tada kretali u prvi razred. Znam da ih teško razumjela. Jednog od njih skoro nimalo. Za tjedan dana nastave to više nije bio problem.
Ne mogu reći da nije bilo teško, da nije bilo komplicirano. No, ipak znam da su te četiri godine bile nazaboravne za sve, za Mihu i Andriju, za ostale učenike u odjelu, i za mene. Njih dvojica su uživala, a ostala djeca su stekla iskustvo vrijedno za cijeli život.
Kako to iskustvo opisati? Možda najbolje ispričati riječi  majke učenika Ivana: “Bili smo na rođendanu naše rođakinje. Ivan je bio s nama. Tamo je bio i mladić u kolicima. Ivan mu je bez ustručavanja prišao, započeo razgovor s njim, sagnuo se da otkoči kolica, vozio ga….Bez ikakvog ustezanja, najnormalnije. Nitko od odraslih nije to bio u stanju učiniti. Samo Ivan. Tako sam bila ponosna!!”
 Zašto se tako mogao ponijeti samo Ivan? Jer je to njemu nešto  svakodnevno, jer mu je taj mladić kao i svi ostali, jer je tako naučio u školi, u  svome odjelu. Ponio se onako kako bi se svatko trebao ponašati u društvu osoba s teškoćama.
Zato, kako integracija dobro djeluje na djecu koja su integrirana, velika je njena vrijednost i za ostale učenike.

Napomenut ću i da se nismo nimalo bojali putovanja s učenicima. Posjetili smo Košljun (slika iznad je snimana netom prije ulaska u brod), Pulu, Brijune, Motovun, Crikvenicu, Sljeme….Čak smo se i sanjkali na Činovničkoj livadi. I opet bih to sve ponovila. Bez ustručavanja.
Nakon nekog vremena dobili smo i defektologinju, ročnike,  a kasnije osobne asistente. Rad je postao lakši.  Godine su brzo prošle…Andrija je sada ponosni srednjoškolac. A tijekom cijelog svog školovanja imao je pomoć svojih prijatelja, kao i u 4. razredu u Višnjanu (slika dole).

I ove godine ponosna sam učiteljica prvog razreda u kojem je učenik u kolicima. Želim samo da provede lijepe godine u školi, baš kao što su ih proveli i Andrija i Mihael! Ma, ne sumnjam u to:)

Saznajte više – UDRUGA RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA PUŽ

Oglasi

One thought on “Integracija – učenici s motoričkim teškoćama

  1. Draga Suzana,
    nominiram te za nagradu Me Encanta Tu Blog – sviđa mi se tvoj blog. N
    NZa nagradu trebaš odgovorti na nekoliko zgodnih pitanja – nalaze se na mom blogu:-)

    Pozdrav
    Arjana

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s