Organizacija nastave – može li drugačije?

Može li drugačije? O tome već dugo razmišljamo moja “paralelka” i ja, a nakon nekih inozemnih iskustava uvjerene smo da može.
Ima li uopće potrebe nešto mijenjati? Ima, svaka dobra i pozitivna promjena je dobro došla!

Zašto? Još je dalek put do “zemlje znanja” stoga sve novo i pozitivno što činimo na na tom putu može samo unaprijediti nastavni proces i poboljšati znanje naših učenika.

Kako? Evo nekoliko prijedloga…

Razredna nastava:
Uvriježeni način organizacije rada u razrednoj nastavi je jedan odjel-jedna učiteljica. No, mora li biti baš tako?
Jeste li ikada razmišljali o tome?
Neobično mi se dopala ideja da jedna učiteljica vodi odjel npr. u prvom razredu, druga u drugom itd.

Već nekoliko godina moju “paralelku” i mene kopka ta misao, a na potvrdu da to nije ništa novo i da su taj način prihvatile odavno mnoge zemlje dobila sam ponovo u inozemstvu.

U nekim europskim zemljama prve razrede obično preuzima starija učiteljica! Prvi puta kada sam to čula bila sam jako iznenađena jer u našim školama nailazimo ponekad baš na suprotno (“bolje da je mlađa učiteljica, imat će više živaca”, ili pak “kolegica je pred mirovinom, ne treba joj sad prvi razred”)…
Zašto prve razrede preuzimaju po godinama, ali naravno i po iskustvu, starije učiteljice?
Odgovor je vrlo jednostavan i vrlo logičan!
Upravo zato, jer su starije i imaju više iskustva!

Kolege su mi objasnile da kada mala djeca (u većini zemalja djeca kreću u školu već s 5 ili 6 godina) dođu u školsku sredinu, koja im je naravno nova, strana i nepoznata, puno im je bliža učiteljica starije dobi koja možda već i sama  ima  unuke te dobi. Ona je blaža, nježnija, možda ih podsjeća na baku te im je na taj način puno bliža te se uz nju  vrlo brzo gubi strah od nepoznatog.  Isto tako, ona ima ogromno iskustvo s učenicima te dobi. I to je to.
Jednostavno i smisleno.

Što se dešava u kasnijim razredima? Učiteljice se mijenjaju, uglavnom svake godine, a najviše dvije godine jedna učiteljica vodi jedan razred uz posebno odobrenje ravnatelja.

Što smo time dobili? Po mome skromnom mišljenju mnogo. 

Često smo u našoj sredini svjedoci prevelikog vezanja učenika (i obrnuto) za učiteljicu te za  način rada jedne osobe što dovodi često u petom razredu do velikih problema.
Isto tako, dolazi do etiketiranja odjela (” Marini su razredi uvijek dobri”, “Oni Tanjini su opet napravili neke nepodoštine”, “3a je bolji od 3b” i sl.)
Treba li i spomenuti etiketiranja i odjela i njihovih učiteljica kad ti isti učenici dođu u 5. razred (“Ovo ih nije dobro naučila” i sl.)
Ne trebamo se praviti da to ne postoji jer postoji, i normalno je da postoji i normalno je  da se primijete razlike između odjela i učiteljica….Tko to ikome može zamjeriti?
No, je li to dobro i za djecu?

Zašto ne bi odjel vodila svaku godinu druga učiteljica? (neki vole prvi razred, neki ne vole ići u Školu u prirodi, a drugi baš naprotiv…)
Djeca bi dobila od svake učiteljice najbolje, pripremila se na različite načine rada, izbjegla šok odvajanja od jedne osobe s kojom su ponekad više nego s roditeljima kad prijeđu u peti razred…

I moram reći, ponekad i roditeljskog pritiska da žele određenu učiteljicu. Svaka učiteljica koja ima odgovarajuću stručnu spremu i svoje radno mjesto za taj rad je kvalificirana. I oprostite dragi roditelji, jer iako vas izuzetno cijenim, ne smijete sumnjati u svoje učitelje.
Mislim da bi uz ovaj način organizacije nastave samo profitirali. I to svi.

Predmetna nastava:

Kako nastaviti u premetnoj nastavi? Može li i tamo drugačije?

Vidjela sam mnogo primjera gdje dolazi do velike suradnje između pojedinih odjela. Pa čak i miješanja dijelova jednog odjela s drugim. Tako nešto daleko od granica naše zemlje nije ništa neobično.
Nema suparništva među odjelima, već spomenutog etikretiranja, dolazi do velike korelacije s drugim predmetima te do izuzetne suradnje učitelja međusobno!

Može li iz toga ispasti nešto loše?

Čisto sumnjam!:)

Oglasi

Učitelji za učitelje

Koliko smo samo priprema, prezentacija, nastavnih listića pripravili u svome profesionalnom životu?

Teško bi to bilo izbrojiti. Prije svakodnevne uporabe računala mnoštvo toga se uglavnom pogubilo nakon nekog vremena. S vrlo čestom pojavom računala u obrazovanju mogućnost da sačuvamo naš rad postala je vrlo realna.
Pa ipak mnogi i danas teško dijele svoj rad i svoje znanje. No, ukoliko ste na ovim stranicama znači da ste otvoreni k novim znanjima i izmjeni informacija.

Skupina učitelja se od 2005. godine intenzivno druži putem foruma razredne nastave, a jedan od ciljeva je bio je sakupiti što više materijala koji rade sami učitelji i podijeliti ih među sobom. Besplatno, naravno.

Kakva je ta zbirka danas i koji materijali se na njoj nalaze, provjerite sami na stranicama  Zbirke nastavnih materijala razredne nastave hrvatskih učitelja i učiteljica.

Zbirka je bila jedan od radova koji su se našli ove godine u finalu  natjecanja Primjena računala u obrazovanju.

Što su o njoj rekli sami autori:

Zbirka je riznica onoga najvrjednijega što su učitelji na Forumu objavili i prokomentirali. U mnoge pojedinačne materijale uloženo je mnogo stručnoga znanja, rada i nadasve spremnosti da se rezultati podijele sa svima zainteresiranima. Ipak suradnja, kao temeljni način opstanka Foruma i Zbirke, nije sama sebi svrhom ni ciljem. Cilj postojeće široke suradnje među učiteljima jest izgradnja komunikacijske strukovne zajednice koja će aktivno surađivati i pomagati na ostvarivanju naših profesionalnih zadaća. Svrha je podizanje ukupne kvalitete nastave i rada učitelja. I u tome već sada imamo iznenađujuće dobre rezultate.
U nepune dvije godine u Zbirci je stotinjak učiteljica i učitelja objavilo preko 500 autorskih učiteljskih uradaka. Otkrili smo i afirmirali golemi stvaralački potencijal hrvatskih učitelja i otvorili prostor za njihovu strukovnu afirmaciju. Svakako treba istaknuti da svi učitelji dragovoljno prepuštaju svoje uratke cijeloj zajednici na korištenje, a često uratke potpisuju samo inicijalima. Takvi smo i inače.

Ima li još stranica koje nam mogu biti korisne? Naravno, jer učitelji su inovativni i kreativni ljudi.
I nismo škrti jer dijeljenje znanja, pa tako i materijala je dio nas samih. Vrijedno je sačuvati ono što smo načinili jer će se tako višestruko upotrijebiti te nam se višestruko i vratiti.

Učitelji za učitelje – uvijek!