Taksonomija

Taksonomija (grč. tassein – “svrstati”; nomos – zakon, znanost) je znanstvena disciplina koja na temelju sličnosti i razlika taksonomske jedinice kategorizira i razvrstava u skupine. One su najčešće hijerarhijski strukturirane i često u odnosu roditelj-dijete.

U početku se termin “taksonomija” odnosio samo na znanost o klasifikaciji živih organizama (sada poznatu kao alfa taksonomiju). Sada se taj termin koristi u mnogo širem smislu i odnosi se na klasifikaciju stvari, kao i na principe te klasifikacije.

Bloomova taksonomija  se odnosi na klasifikaciju različitih ciljeva učenja i mogućnosti studenata.

Naravno, to je i ona koja je nama najzanimljivija.

Što kaže moja draga kolegica Marina Diković?

•Za klasificiranje obrazovnih ciljeva sastavljene su različite taksonomije obrazovnih ciljeva.
•Međutim, što je taksonomija?
•Općenito taksonomiju možemo definirati kao konceptualnu shemu koja omogućava raspoređivanje, sistematizaciju događaja s obzirom na određeni princip klasifikacije. Među najpoznatijim klasifikacijama zadataka nastave je Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva.
 
Osnovni cilj Bloomove taksonomije ogeda se u izradi svrhovitog i dosljednog sustava koji bi polazio od logičko-sadržajnih, pedagoških i psiholoških zakonitosti i principa učenja i poučavanja uopće.
•Također, svrha ove taksonomije je da olakša jednoznačno sporazumijevanje na području operacionalizacije ciljeva i zadataka odgojno-obrazovnih procesa, s posebnim naglaskom na područje nastave.
 
U Bloomovoj taksonomiji razlikujemo tri područja:  kognitivno, psihomotorno i afektivno.
 
•Kognitivno, spoznajno područje sastoji se od šest glavnih obrazovnih rezultata:
poznavanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza i vrednovanje, a  svaka od njih se dijeli u podkategorije (znanje pojedinosti, terminologija, nazivi pojmova i simboli, spoznavanje pravila, konvencija, tendencija i redoslijeda, i sl.).
•Za kognitivne strategije mogli bismo reći da su to opći načini postupanja u rješavanju različitih intelektualnih zadataka, odnosno da predstavljaju posebnu vrstu intelektualnih vještina (prepoznavanje, dosjećanje, prosuđvanje, uspoređivanje, itd.).
•Područje psihomotornog ponašanja temelji se na psihomotornoj koordinaciji koja predstavlja bitnu komponentu svake fizičke aktivnosti. Odgojno-obrazovni proces mora biti usmjeren ne samo prema sve sigurnijoj i preciznijoj koordinaciji pokreta, već i prema svakoj aktivnosti koja u sebi ima motoričke aspekte.
 
Predložena taksonomija obuhvaća pet kategorija:
1.imitacija,
2.manipulacija,
3.točnost (preciznost),
4.koordinacija,
5.usvajanje  – jedne «druge prirode».
•Za razliku od obrazovanja kojima se uče i razvijaju kognitivna svojstva i stječu aspekti psihomotornog ponašanja, odgojem se stječu svojstva za koja su bitna afektivna ili konativna (voljena) dimenzija.

To su: vrijednosti, stavovi, interesi i navike.

 
 
Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s