Zajedničko učenje: peer-learning 1.dio

Izvod iz knjige Franza Hofmanna Jačanje osobnosti i socijalno učenje u nastavi; Ideje/poticaji za nastavnice, nastavnike i studente koju je izdao Austrijski centar za razvoj osobnosti i socijalno učenje. Nadam se da će vam ovi odlomci biti poticaj u nastavi.

Što možete učiniti kako bi učenici što više profitirali od od peer-learninga?

G    Grupna nastava dobar je primjer povezivanja ciljeva učenja i socijalnih ciljeva. Ako se, međutim, uzme u obzir činjenica da je u školi prije svega važan sadržajni porast kompetencija učenika, bitno je uzeti u obzir sljedeću empirijsku činjenicu: učenje u grupama nije optimalan način učenja za sve učenike. Ima učenika (i odraslih) za koje je pri učenju nečega novoga emocionalno vrlo važno da je u svakom koraku učenja (1) sve jasno (takozvani „učenici usmjereni na sigurnost/uvjerenost“): oni u svakoj fazi svojeg procesa učenja žele znati jesu li na pravom putu, vodi li neka njihova misao prema cilju ili ne. Takvi učenici u učenju novoga stoga više vole pojedinačni rad ili uputu nastavnika jer peer-grupa (čiji se članovi ne smatraju nestručnjacima) prema njihovu mišljenju ne može zadovoljiti tu potrebnu za orijentacijom i sigurnošću. Sve to govori u prilog ideji da nastavnici svoje učenike ne bi trebali prisiljavati da neki cilj učenja postignu u suradnji sa svojim peerovima odnosno tome da socijalni oblik učenja ostave otvorenim ili pak faze grupnog rada tako strukturiraju da taj socijalni oblik učenja donekle odgovara potrebama za orijentacijom i sigurnošću onih učenika koji su „usmjereni na sigurnost/uvjerenost“. Iz te perspektive slobode izbora navest ćemo nekoliko razmišljanja o tome kakav je potencijal za učenje pri radu u grupama.  

Kvalitativna obilježja rada u grupama

Ključnu ulogu u kvaliteti suradničkog učenja ima struktura zadatka: tu se ubrajaju kvaliteta formulacije cilja, pitanje podjele uloga u grupi, pitanje određivanja strategije rada te razmišljanja o tome kako učenike potaknuti na motivirani rad. Slijedi nekoliko empirijski dokazanih smjernica za postavljanje zadataka:

 1. Zadatke treba postavljati pisano i usmeno, pri čemu je vrlo  važno precizno ih i razumljivo formulirati. Osim toga nastavnik  primjerenim mjerama treba provjeriti u kojoj su mjeri   učenici razumjeli ciljeve i strukturu zadatka.

2. Za učenike „dodatna vrijednost rada u grupi“ mora biti  evidentna, tj. moraju moći jasno uvidjeti zašto se isplati             postavljeni cilj postići u suradnji s drugim učenicima (a ne  samostalnim radom), zašto u procesu zajedničkog učenja više  profitiraju i zašto je kvaliteta rezultata rada bolja nego da su  radili sami. Nastavnici ovdje mogu usmjeravati, i to tako da za   grupe odrede komplementarne uloge jer se time onemogućuje  rad na vlastitu ruku“. Klasičan primjer za to je tehnika grupnog  puzzlea (po znata i ka o Jigsawova- metoda). Tijekom tog   postupka minimiziraju se i često spominjani problemi   „švercanja“ (jedan ili dvojica iz grupe rade, ostali članovi grupe  im se na kraju „prikrpaju“).

3. Kod planiranja je važno razmisliti o tome koliko jako ono što je   zadano utječe na strukturu procesa rješavanja zadataka  odnosno koje odluke grupa treba donijeti sama (stupanj  otvorenosti zadatka). Ukoliko je struktura zadatka više otvorena da učiti jer   (tj. ako je nastavnik u maloj mjeri zadao metode rada),  nastavnici svojim učenicima trebaju ukazati na to da najprije trebaju donijeti strateške odluke i da ne smiju preskočiti te  odluke prije nego počnu s radom na samom sadržaju zadatka.

Iskustva pokazuju da učenici sami od sebe ne razmišljaju  ili jako malo razmišljaju o strategiji prije nego počnu s radom    na sadržaju zadatka. Osim toga impulzivniji učenici koriste prvu strategiju koja im padne na pamet; drugi si učenici uzmu više  vremena za razvijanje alternativnih strategija. Osim toga se   može primijetiti da učenici, kada im se prepusti izbor, često  bez refleksije izaberu neku od strategija učenja na koju su   navikli (koja, međutim, ne mora baš biti najprimjerenija za taj   zadatak!) i uglavnom ne razmišljaju o novim strategijama.

4. Iz motivacijske se perspektive može primijetiti da učenici znaju u  kojoj su funkciji rad u grupi i njegovi rezultati u odnosu na   cjeloviti veći cilj. Ne samo kvaliteta strukture zadatka, nego i  kvaliteta strukture poticaja/motivacije odlučujuća je za intenzitet  i uspjeh u učenju tijekom grupnog rada. Ako je jasno da   rezultati grupnog rada (u smislu djelomičnih ciljeva) imaju važnu  funkciju u postizanju sljedećeg odnosno obuhvatnijeg cilja i ako učenici individualno (primjerice kroz kratke testove) moraju   dokazati postizanje djelomičnog cilja iz grupnog rada,  tada se  povećava socijalna koherencija u grupi u smjeru uspješnog   postizanja djelomičnog cilja.

Oglasi

Školski e-dnevnik

Neki dan sam na TV vijestima pogledala prilog o uvođenju e-dnevnika u škole, za sada u samo nekoliko njih. Mogu samo reći SJAJNO!

Prilog:

Od nove školske godine i nove tehnologije. Klasični dnevnik zamijenit će e-dnevnik, a klasične udžbenike e-udžbenici. Naravno neće sve to ići odjednom.

Osim profesora, koji unose ocjene, izostanke i sve ostalo što su radili i u klasičnom dnevniku, pristup e-dnevniku imat će i učenici. Oni će imati korisničko ime i lozinku i moći će vidjeti podatke koje su nastavnici unijeli o njima, kazao je ravnatelj CARNeta Zvonimir Stanić.

Dodao je kako će školama ostaviti mogućnost da odluče hoće li roditeljima dopustiti da vide ocjene i izostanke svoje djece. U svakm slučaju roditelji će i dalje morati dolaziti na informacije u školu. E-dnevnik će prve isprobati zadarska medicinska, zagrebačka 15. i požeška gimnazija.

No tu nije kraj e-novostima. Kako doznajemo, uskoro će u CARNet biti pozvani svi nakladnici kako bi se dogovorili koji će njihovi udžbenici, i za koje razrede, uskoro biti dostupni u digitalnom obliku. U svjetlu ove priče, bilo bi dobro da se netko napokon sjeti da u škole uvedemo i informatiku, i to kao obvezni predmet. (Htv)

 Osobno poznavajući profesora Edina Kadića iz Medicinske škole Ante Kuzmanića iz Zadra znam sigurno da će ovaj projekt uspjeti. Veliki entuzijast koji sada veći dio praznika provodi u školi pripremajući sve za ovaj projekt oduvijek je bio daleko ispred. Kako sam mu jučer napisala “Dragi Edine, kad ja pomislim da bi nešto bilo super ti si to već napravio!)”….Njegova prezentacija o videokonferenciji, tj. prijenosu operacije rožnice oka na CUC-u me i potakla za uvođenje videokonferencije u školu. Hvala Edine! I sretno s projektom…Kamo sreće da uskoro svi imamo e-dnevnike u školama:)

Taksonomija

Taksonomija (grč. tassein – “svrstati”; nomos – zakon, znanost) je znanstvena disciplina koja na temelju sličnosti i razlika taksonomske jedinice kategorizira i razvrstava u skupine. One su najčešće hijerarhijski strukturirane i često u odnosu roditelj-dijete.

U početku se termin “taksonomija” odnosio samo na znanost o klasifikaciji živih organizama (sada poznatu kao alfa taksonomiju). Sada se taj termin koristi u mnogo širem smislu i odnosi se na klasifikaciju stvari, kao i na principe te klasifikacije.

Bloomova taksonomija  se odnosi na klasifikaciju različitih ciljeva učenja i mogućnosti studenata.

Naravno, to je i ona koja je nama najzanimljivija.

Što kaže moja draga kolegica Marina Diković?

•Za klasificiranje obrazovnih ciljeva sastavljene su različite taksonomije obrazovnih ciljeva.
•Međutim, što je taksonomija?
•Općenito taksonomiju možemo definirati kao konceptualnu shemu koja omogućava raspoređivanje, sistematizaciju događaja s obzirom na određeni princip klasifikacije. Među najpoznatijim klasifikacijama zadataka nastave je Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva.
 
Osnovni cilj Bloomove taksonomije ogeda se u izradi svrhovitog i dosljednog sustava koji bi polazio od logičko-sadržajnih, pedagoških i psiholoških zakonitosti i principa učenja i poučavanja uopće.
•Također, svrha ove taksonomije je da olakša jednoznačno sporazumijevanje na području operacionalizacije ciljeva i zadataka odgojno-obrazovnih procesa, s posebnim naglaskom na područje nastave.
 
U Bloomovoj taksonomiji razlikujemo tri područja:  kognitivno, psihomotorno i afektivno.
 
•Kognitivno, spoznajno područje sastoji se od šest glavnih obrazovnih rezultata:
poznavanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza i vrednovanje, a  svaka od njih se dijeli u podkategorije (znanje pojedinosti, terminologija, nazivi pojmova i simboli, spoznavanje pravila, konvencija, tendencija i redoslijeda, i sl.).
•Za kognitivne strategije mogli bismo reći da su to opći načini postupanja u rješavanju različitih intelektualnih zadataka, odnosno da predstavljaju posebnu vrstu intelektualnih vještina (prepoznavanje, dosjećanje, prosuđvanje, uspoređivanje, itd.).
•Područje psihomotornog ponašanja temelji se na psihomotornoj koordinaciji koja predstavlja bitnu komponentu svake fizičke aktivnosti. Odgojno-obrazovni proces mora biti usmjeren ne samo prema sve sigurnijoj i preciznijoj koordinaciji pokreta, već i prema svakoj aktivnosti koja u sebi ima motoričke aspekte.
 
Predložena taksonomija obuhvaća pet kategorija:
1.imitacija,
2.manipulacija,
3.točnost (preciznost),
4.koordinacija,
5.usvajanje  – jedne «druge prirode».
•Za razliku od obrazovanja kojima se uče i razvijaju kognitivna svojstva i stječu aspekti psihomotornog ponašanja, odgojem se stječu svojstva za koja su bitna afektivna ili konativna (voljena) dimenzija.

To su: vrijednosti, stavovi, interesi i navike.

 
 

Što učenici trebaju moći/ koja su iskustva trebali steći

Procesi učenja u kurikularnom pristupu:

Donata Elschenbroich u svojoj je knjizi „Svjetsko znanje sedmogodišnjaka“ sažela što bi sedmogodišnjaci trebali moći odnosno koja su iskustva trebali steći. Djeca i mladi tijekom vrlo važnih faza svoja razvoja vrlo često provode više vremena u školi nego sa svojim roditeljima. Škola stoga značajno pridonosi razvoju osobnosti kod mladih.

Nalanjajući se na svjetsko znanje sedmogodišnjaka, u različitim sam razgovorima sakupila nekoliko važnih iskustava koja su učenici nakon završenog obrazovanja trebali steći. Riječ je o tome da treba usmjeriti pogled na ono što učenici doživljavaju i uče u tim važnih fazama života: ne samo znanja i vještine, kompetencije i stavove, nego i sklonost i nesklonost, uspjeh i neuspjeh, radost i frustracije i još mnoštvo drugih stvari koje će itekako utjecati na njihov daljnji život:

 

Ulomci iz knjige „Svjetsko znanje sedmogodišnjaka“:   (ð Elschenbroich, 2001., str. 28 ff – ulomci)

  • doživjeli su vlastito prisustvo kao pozitivan doprinos: „Da nije bilo tebe…. Ti si nam nedostajao/nedostajala za …“
  • iskusili su da ne njihov vlastiti prijedlog za poboljšanje/rješenje ostvaren. Sjećanje: Ja kao netko tko je svijet učinio/učinila boljim…
  • čudesni prostor muzeja: poruka stvari. Njhova aura, njihovo starenje, njihovo daljnje postojanje nakon smrt. Osjećati da se svijet mijenja.
  • imaju pojam o prostranstvu svijeta
  • iskusili su da se vlastiti interesi mogu delegirati, da drugi njima mogu upravljati, da ih se može zastupati
  • posredovali su u svađi, izbjegli su sudjelovanje u svađi
  • pregovarali su o pravilima, promijenili su pravilo, u stanju su povezati nešto s pojmom „iznimka“
  •  susreli su se s „učiteljem“, stručnjakom, nekim tko nešto zna, radili su s njime ili uz njega („mentor“)
  • osjetili su ponos što su „dijete.“ Samo dijete.Stolz empfunden haben, „ein Kind“ zu sein. Nur Kind.“

 

Ovome treba dodati:

  • bili su učenik/učenica na nastavnom satu
  • izgladili su svađu, ispričali su se
  • pružili su pomoć i primili su je
  • doživjeli su da se trud isplati
  • netko ih je nazvao najboljim prijateljem, najboljom prijateljicom
  • napravili su nešto sasvim sami
  • spoznali su vlastite prednosti i nedostatke
  • doživjeli su da su drugi drugačiji I da je dobro onako kako je
  • zagriženo su se potrudili oko nekog zadatka, nekog posla
  • naučili su cijeniti vlastita postignuća i postignuća drugih  
  • doživjeli su da netko cijeni njihovo postignuće
  • uživali su u doživljaju kazališta, glazbe, slika
  • iskusili su da je učenje uspješno i da pruža zadovoljstvo; vlastitim su snagama naučili nešto novo
  • zaboravili su na vrijeme čitajući knjigu, rješavajući zadatak, razgovarajući
  • osjećali su se jedinstveno, posebno, baš kao „ja“
  • nadišli su sami sebe
  • uzašli su kao pobjednik iz situacije koja je u njima izazvala strah
  • griješili su unatoč upozorenjima odraslih i unatoč tome što su ta upozorenja razumjeli
  • priznali su pogrešku – i pritom su nešto naučili/dobili
  • doživjeli su da unatoč slabostima mogu doživjeti priznanje
  • bili su „učitelj/ica“, stručnjak/inja, maher/ica, naučili su nekog nešto
  • u nekoj su se stvari izložili oku i kritici javnosti
  • netko ih je trebao za ostvarenje nekog zajedničkog cilja
  • dobili su priznanje, shvaćeni su ozbiljno
  • ……
  • ……

 

Spirala učenja

U nekoliko idućih postova pokušat ću svim učiteljima prikazati dio onoga što smo mogli doznati u projektu Procesi učenja u kurikularnom pristupu.

 Projekt su organizirali i provodili Agencija za odgoj i obrazovanje i k-education projektni ured Zagreb, koji djeluje po nalogu Saveznog ministarstva nastave, umjetnosti i kulture Republike Austrije i udruge KulturKontakt. Na projektu je sudjelovalo 25 učitelja, nastavnika i stručnih suradnika.

Danas….SPIRALA UČENJA

Ingrid Salner-Gridling

Odrediti cilj učenja

Što želim znati/moći? Zašto to želim znati/moći? Što se učekuje?

 

Organizirati učenje

Koliko vremena želim/smijem utrošiti?

Koji su mi materijali/mediji na raspolaganju?

S kim želim surađivati? Tko mi, ako bude potrebno, može pomoći?

Razvrstati postojeće znanje

Što već znam/mogu i kako mi to može pomoći u učenju?

Koje znanje/koje vještine su preduvjet za učenje (i još ih eventualno moram usvojiti)?

Odrediti rutu učenja

Što mi treba? Gdje mogu dobiti važne informacije?

U koje pojedinačne ciljeve mogu podijeliti svoj zadatak? Što je moj prvi korak? Koji koraci slijede?

Uživati u uspjehu

Što sam novo naučio/naučila?

Koje sam znanje/vještine produbio/produbila?

 

Pogled unatrag

Što mi je bilo teško? Što želim još bolje naučiti?

 

Krenuti prema novom cilju učenja

Prepoznavanje različitosti i rad s različitostima

Ovo što ćete nadam se pročitati je sa skupinom sjajnih učitelja u sklopu projekta Proseci učenja u kurikularnom pristupu podijelila sjajna Brigitte Schroder.

DOKUMENTARNI FILM „DJECA!“

Scenarij i režija Reinhard Kahl, trajanje 100 minuta

Proizvodnja: Arhiv budućnosti 2007.

Film počinje u berlinskoj četvrti Kreuzberg. Usred predgrađa nalazi se jedna od najljepših kuća za djecu, dječji vrtić s mnogo prostora. Sâm je prostor poruka: Dođite! Dobrodošli ste! Napravimo nešto zajedno! Ova jedinstvena zgrada postoji, međutim, samo zahvaljujući pogrešnom urbanističkom planu. U Kreuzbergu je, naime, izgrađena jedna javna garaža previše. Tek je, dakle, pogrešan plan iznjedrio priliku za postojanje ovog prostorno velikodušnog, prelijepog dječjeg vrtića.

Filmovi o djeci koji počinju u Kreuzbergu mogli bi imati sasvim drugačiji završetak. Ovaj je film, međutim, na tragu uspjeha. Reinhard Kahl nije htio snimiti reportažu o dječjoj svakodnevici u današnjoj Njemačkoj. I to bi bio važan film, ali u današnje vrijeme važnije je proširiti paletu mogućnosti nego izoštriti smisao za stvarnost. Zato se krenulo u potragu za mjestima na kojima se potiču dječja znatiželja i hrabrost. Mjestima na kojima i odrasli mogu shvatiti što je to učenje.

 Tako je, primjerice, snimljen izlet dječjih jaslica iz hamburške Tornquiststraße u šumu. Ekspedicija se odužila. Na kraju se ispostavilo da su dječica bila na nogama dulje od šest sati. Znatiželjna su i čitavo vrijeme više nego budna. Najstariji dječak u skupini ima dvije godine i deset mjeseci. Do sada se smatralo da djeca njegove dobi ne mogu bogznašto. Ali pokazalo se da mogu i više od toga.

„Svakom djetetu zapravo trebaju tri stvari“, kaže neurobiolog prof. dr.

Gerald Hüther u filmu DJECA!: „Trebaju mu zadaci na kojima može rasti, trebaju mu uzori u koje se može ugledati i treba mu zajednica u kojoj se osjeća sigurno i ugodno.“

Dobar primjer postojanja tih triju izvora energije u odgoju koje zahtjeva ovaj znanstvenik je „Glazbeni vrtić Berlin“, čiji je inicijator Daniel Barenboim. Glazbenici među djecom šire zarazno zdravlje. Ovaj glazbeni vrtić nije rana umjetnička škola. Kad promatrate glazbenike i djecu, pitate se zašto nije samo po sebi razumljivo da umjetnici, obrtnici i znanstvenici posjećuju djecu kao glasnici iz svijeta rada.

Usred Rurske oblasti osnovana je „Radionica za učenje o prirodi“ u kojoj su istraživači djeca. Znanstvenici ih pritom promatraju i istražuju kako djeca misle. Istraživački život mališana počinje velikim iskušenjima u jednom klancu. Djeca pričvršćuju užad za stabla, penju se po kosinama klanca držeći se za užad ili gacaju po potoku. Kopaju po korijenju i prenose zemlju. Čovjek bi se pobojao da se ne dogodi kakva nezgoda, ali nikada se nije dogodilo ništa.  

„Kada dijete prekinete u igri, većinom je ljuto“, kaže prof. Gert E. Schäfer, voditelj projekta radionice za učenje u filmu DJECA!. „Djeca traže nešto što se isplati nadvladati. Uvijek su u potrazi za izazovima. Djeca koju ovdje promatramo mogu se usredotočiti. Čak i ona hiperaktivna.“

Često citirana afrička izreka kaže da je za odgoj djeteta potrebno selo. Ali što to znači u svijetu u kojem sela nestaju, čak i u ruralnim područjima? Liječnik i znanstvenik koji se bavi proučavanjem djece Remo Largo na Sveučilištu u Zürichu vodio je najvažnije dugoročno istraživanje o razvoju djeteta na njemačkom govornom području. Rezultat: djeca su mnogo različitija nego što se do sada mislilo. Sada se Largo pita kako ta tako različita djeca na najbolji način mogu razviti svoje talente.

Jedan mogući odgovor je dječji vrtić na ne osobito elitnom Großneumarktu u Hamburgu. Dječji vrtić poput obitelji. Bebe, djeca i školska djeca koja dolaze poslijepodne zajedno su poput dobrovoljne braće i sestara.

Vrlo poticajan svijet učenja za malu djecu i djecu u osnovnoškolskoj dobi našla je filmska ekipa okupljena oko Reinharda Kahla u ustanovi „Primaria“ na švicarskoj strani Bodenskog jezera. Čvrste granice između starosnih skupina su nestale. Biti različit znači biti u prednosti, i ta činjenica na mnogim mjestima postaje temeljna ideja za promjene u obrazovanju. „Primaria“ započinje s četverogodišnjacima i završava s posljednjim razredom osnovne škole koja u Švicarskoj traje šest godina.

Posvuda se revidira uobičajena percepcija djece:

„Prestanimo gledati na dijete kao na deficitarno biće“, kaže nestor njemačke pedagogije Hartmut von Hentig. „Dijete je na svoj način prekrasno savršeno. Ni u jednom drugom razdoblju svoga života ne učimo tako mnogo kao u djetinjstvu. I to sami od sebe, spontano, bez prisile, bez ocjena. Želimo, na kraju krajeva, postati gospodarima vlastitih života.”

Na Sveučilištu u Zürichu kognitivni psiholog Friedrich Wilkening slijedi vruć trag koji bi mogao revolucionirati pogled na djecu. Otkrio je koliko djeca znaju o fizici, a da ih tome nitko nije naučio. Naučili su to promatrajući svakodnevna događanja koja utječu na njihovo tijelo. Wilkening to zove „embodied knowledge“. Kako takvo „implicitno“ znanje postaje „eksplicitno“ pokazuje kemičar i nastavnik Salman Ansari. On potiče nastavnike u njemačkim školama da svoju nastavu povežu s već postojećim i dosad podcijenjenim znanjem djece. Nov je to, ali itekako uspješan put.  

Ali ne uči se samo u školi. U Kielu sveučilište i jedna zaklada organiziraju istraživačke praznike: više od tri tjedna izleta na kojima djeca upoznaju različite prirodne fenomene, odnosno sama sebe. Tu, ali i na Dječjoj akademiji Fulda, djeca su na tragu ljepoti i redu u matematici. U Dječjoj akademiji s djecom se igra 87-godišnjak. Artur Fischer. Vlasnik najvećeg broja patenata u Njemačkoj. Fischer-tiple, Fischer-tehnika, Fischer-kuglice za igru, sve su to njegova djela. 

„Ono što me pokretalo kao dijete“, kaže ovaj izumitelj i poduzetnik, „pokreće me i danas.“ Istog je mišljenja bio Albert Einstein. Na pitanje kako objašnjava svoja otkrića, Einstein je odgovorio: „Ja sam zauvijek ostao dijete.“  

Film je na tragu geniju učenja kod djece. Poziva gledatelje na otkrivanje onog što je samo po sebi razumljivo, što je, međutim, često sve samo ne samo po sebi razumljivo.

Reinhard Kahl i njegov tim dulje su od dvije godine pratili djecu u prirodi, dječjim vrtićima, školama i istraživačkim institucijama. Iz više do 250 sati promatranja nastao je dokumentarni film u trajanju od 100 minuta. Vrlo dojmljivi prizori bacaju nov pogled na djecu, ta poznata, nepoznata bića. Gledatelji vide dokumentarni film o čovjeku kakvi se inače snimaju o životinjama. Ali čovjek za razliku od drugih životinja treba kulturu. Film pokazuje kako se može potaknuti i izazvati „kulturna inteligencija“ djece.

U novije vrijeme antropolozi koji se bave evolucijom govore o toj „kulturnoj inteligenciji“. Otkrili su da već djeca od 18 mjeseci pomažu drugoj djeci i dijele s njima svoje znanje. Ali nije bilo tako davno kada su bebe operirali bez anestezije jer im se nisu pripisivali osjećaji, o svijesti da ne govorimo. I još uvijek se djeca mlađa od tri godine često smatraju „socijalno nesposobnima“ i time ih se odvaja od čitavog svijeta poticaja i izazova.

Čovjek, međutim, nikada nema toliko stanica u mozgu kao kada je malo dijete. Živčane stanice koje se ne koriste nestaju. Arhitektura svakog mozga je protokol njegova korištenja. Kako bi trebao izgledati svakodnevni životni prostor djece da bi sačuvala svoju volju za učenjem i svoju znatiželju?

Teško da se u današnje vrijeme netko neće složiti s činjenicom da niti jedna investicija ne donosi toliko kamata kao obrazovanje; što su djeca mlađa, to su kamate veće. Svi će izračuni troškova i dobiti, međutim, propasti ako im nedostaje oduševljenja djecom, ako im nedostaje ljubavi prema djeci.

Interaktivna ploča u nastavi

Vidjela sam ju puno puta na djelu…savršena je….

Interaktivna (pametna) ploča! O čemu se zapravo radi?

Interaktivna ploča pretvara tradicionalnu školsku ploču u interaktivan uređaj za podučavanje i prezentaciju. Za potpunu funkcionalnost potrebno je računalo i projektor. Pomoću elektroničke olovke možemo kontrolirati i editirati sliku na ploči/platnu. Olovka omogućuje pisanje po zaslonu, kontrolu miša na računalu te kontrolu samog računala i svih aplikacija. No, pisati možemo čak i samo prstom. Projiciranu sliku možemo kasnije pohraniti na računalo ili promijeniti pišući neke dodatne bilješke.

Možda je za početak dobro pročitati članak objavljen u digitalnom časopisu Pogled kroz prozor.

Kako primijeniti interaktivnu ploču pogledajte ovdje.

Pedagoška dokumentacija

Pedagoška dokumentacija ili kako ne griješiti u pisanju iste?

Sa zadovoljstvom mogu reći da sam na sva pitanja i nedoumice dobila odgovor na stručnom usavršavanju u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje od predavača, Sanje Urek, više savjetnice i pomoćnice ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje te višeg savjetnika Igora Rukljača.

S malo stručnih skupova sam otišla tako zadovoljna. Kroz vrlo opširnu prezentaciju dobili smo detaljne odgovore koji muče mnoge u školi….

Skup je bio namijenjen isključivo  učiteljima mentorima i savjetnicima te ovim putem pozivam iste da sve što su čuli prenesu svojim kolegama u školi. Vjerujem da će biti vrlo zadovoljni.

 

Završna konferencija projekta Procesi učenja u kurikularnom pristupu

 U Zagrebu je 1. srpnja 2011. godine održana završna konferencija projekta stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika Procesi učenja u kurikularnom pristupu, koji se odvijao u sklopu bilaterarne suradnje Republike Hrvatske i Republike Austrije u razdoblju od 2009. do 2011. godine.

Na završnoj konferenciji pod nazivom Svatko uči na svoj način održanoj u OŠ Antuna Gustava Matoša predstavljene su projektne aktivnosti, rezultati te priručnik koji je nastao kao rezultat stručnog usavršavanja u sklopu ovog projekta. Projekt su organizirali i provodili Agencija za odgoj i obrazovanje i k-education projektni ured Zagreb, koji djeluje po nalogu Saveznog ministarstva nastave, umjetnosti i kulture Republike Austrije i udruge KulturKontakat. Na projektu je sudjelovalo 25 učitelja, nastavnika i stručnih suradnika koji su ujedno i voditelji Županijskih stručnih vijeća različitih nastavnih predmeta iz cijele Hrvatske.

S ponosom mogu reći da sam i sama bila sudionikom ovog sjajnog projekta koji je na mene ostavio duboki trag. Uz mnoge vrijednosti posebna je ona što su u projektu sudjelovali učitelji razredne nastave, vjeronauka, jezika, tehničkog, informatike, hrvatskog, glazbene kulture i tako dalje.

I svi smo radili zajedno tijekom skoro 3 godine….Neprocjenjivo!

Nakon 7 modula projekt je došao do svojega kraja, a ja ću vam u idućim blogovima tijekom ljeta pokušati i predstaviti dio onoga što smo radili. Neka to bude ugodna i korisna ljetna literatura…. svima dostupna.

Do tada nekoliko slika sa završne konferencije….

Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, Vinko Filipović i voditeljica projekta, viša savjetnica za međunarodnu suradnju, Sanja Milović

Potporu projektu pružio je i Microsoft Hrvatska u sklopu portala Suradnici u učenju. Sudionicima se obratio i Darko Jureković, voditelj programa Partners in Learning

Koji su to čimbenici uspješnog učenja u kompetencijskom pristupu u svom izlaganju pojasnila je Brigitte Schroder, ravnateljica Austrijskog centra za razvoj osobnosti i socijalno učenje. Brigitte Schroder svojim je iskustvom i znanjem pomogla u realizaciji projekta i sudjelovala na svih sedam modula stručnog usavršavanja  u sklopu projekta.

Moderatori konferencije Dinka Žulić i Ivan Miškulin

Sudionice konferencije bile su u učenice Privatne klasične gimanzije Anja Glavaš i Irma Radovan koje su nas oduševile svojom refleksijom na kraju same konferencije. Bravo!!!

Napomena: Dio teksa je preuzet sa stranica Agencije za odgoj i obrazovanje
                         Fotografije  snimila sudionica projekta Ela Veža. Hvala Eli!